Ljubljanski zvon, Band 33Národna tiskarna, 1913 Vol. for 1900 includes a separately numbered monthly supplement: Slovenska knjigarna. |
Andere Ausgaben - Alle anzeigen
Häufige Begriffe und Wortgruppen
Ahaca Alijana ampak Artur bodalo boš čas časa Čemu čez čisto čita človek čudno čutil daleč dalje danes dasi dejal dela delo duša duši dušo glavo gledal gospod gospodična hišo hoče imena Isa paša Janez Trdina Janko Jure kajti klavir Kristina lepo ljubezen ljubezni ljubi Ljubljanici Ljubljanski Zvon ljudi luč malo Martin mati Melita menda Merčon Milan Pugelj misli mogoče morda mož naenkrat namreč napol naposled naše naši nekoliko nič nihče nikdar Nikolaj Napotnik nisem niti njegovo noč občini obraz oče oči očmi odšel Omar Osman Osman paša Otokar ozračje pač paša pesem pesmi počasi pogledal preveč prijatelj prišel prišla prsi Puščavnik Rado Murnik ravno Rezika roke roko sedel Sidol slišal solnce srce stopil sufiksom šel šele Šmul šumnik Tadej težko tiho Tinka Trdina tukaj Turki Vaš včasih večer veš videl vitez Ahac vprašal vsak XXXIII Zakaj zdelo zopet žena življenje
Beliebte Passagen
Seite 521 - Und steh beschämt, wenn du bekennen mußt: Ein guter Mensch, in seinem dunklen Drange, Ist sich des rechten Weges wohl bewußt.
Seite 50 - Osamstoto ljeto teče, I sve vali lađu biju, I sve sikću munje žive, I jesenje kiše liju. Snažno o nju udaraju Vjetar, talas i oluje. Slomila se, prignula se: Na pijesku je — al još tu je!
Seite 51 - ... podgrizava korijenje zdravu deblu. Zemlju sam htio spasiti, zemlju i ovu snagu što počiva u ovim mojim žuljevitim rukama. A on je ležao na njoj poput teška i crna oblaka, punoga svakoga zla, pritiskao ju, prijetio uništenjem. Ja sam rastjerao oblak, bacio kamen i zgazio crva koji je prijetio razumu. I ja da sam ubojica?! Zar ima na mojim rukama njegove krvi? . . . Nigda, nigda me nije ma samo časak grizla savjest za taj čin. Nigda radi mene. Za Franjku sam se bojao — ona toga ne bi...
Seite 156 - Vida, kam te kliče tvoje srce bolno čez morje in daljne griče hrepenenja polno? Bela jadra so razpeta, v ognju ves plamti zapad, tvoja lica so razgreta, v srcu tvojem je pomlad. Vida, morje! — slišiš morje, ki pozdravlja te in vabi? Vidiš v soncu vse obzorje? Pridi, Vida, in pozabi . . . In za morjem — tam pomlad je, Vida, tam pomlad je večna; za obzorjem pa tvoj grad je — v njem bo lepa Vida srečna. . . In zaklicalo je morje in zavabilo obzorje — lepa Vida v dalj je zrla, zrla, hrepenenja...
Seite 190 - Samo tisti bo resnično last celokupnega naroda, ki bo pisal tako, da narod spozna v povesti samega sebe, spozna vrline junakov in jih vzljubi, spozna pa tudi napake, katerih brez zrcala redno ne vidi, in jih zasovraži. Vsi naši sedanji pokreti, kakor jih idejno razvijajo in politično kakorkoli udejstvujejo, ne bodo med ljudstvom tako dolgo našli tal, dokler ne nastopijo kot sejalci idej pisatelji.
Seite 10 - Nekoliko so se mu bili v spominu že zabrisali oni krvavi dogodki in zaželel je videti Bosno srečno in prerojeno, ko jo je pred tremi leti videl tako solzorosno. Vložil je prošnjo in dobil odgovor, da je s prvim jnlijem sprejet.
Seite 51 - ... ubojica?! Zar ima na mojim rukama njegove krvi?. . . Nigda, nigda me nije ma samo časak grizla savjest za taj čin. Nigda radi mene. Za Franjku sam se bojao — ona toga ne bi bila podnijela. Žensko je i golubinja srca . . . Ali ja — ja sam odbranio ovu grudu od propasti . . . Samo malo sreće sam htio za se i za ovu zlatnu zemlju, za ovu snagu što počiva u mojim mišicama i što se lomi na tuđem i za tuđega. A sada . . .« Očito, autorica kroz lik Mile možda ne opravdava do kraja,...
Seite 196 - Spobijan je lopov; zapomni si!« Umolknil sem. Dva, tri dni je delal pridno, nato je jel izvrševati svoj načrt. Uspel mu je krasno in z naravnost izzivalno predrznostjo je včasih varal sicer skrajno pazljivo in natančno uradništvo. Ali že čez par dni ga je nekdo ovadil in bil je pozvan...
Seite 51 - ... da se domognem njegova dobra?! Mogao sam to učiniti već davno da mi je bilo do toga . . . Ali ja nisam, nisam ubojica! Uklonio sam ga s puta, kao što se uklanja kamen koji ti dođe pod plug, koji ne da klici da izbije. Uklonio sam ga kao što se uklanja crv što podgrizava korijenje zdravu deblu. Zemlju sam htio spasiti, zemlju i ovu snagu što počiva u ovim mojim žuljevitim rukama. A on je ležao na njoj poput teška i crna oblaka, punoga svakoga zla, pritiskao ju, prijetio uništenjem....